Litij-ionske baterije ne smiju se skladištiti potpuno napunjene. Primarni razlog je taj što je, u potpuno napunjenom stanju, unutrašnjost baterije izložena kontinuiranom visoko-naponskom stresu. Ovaj stres nanosi nepovratnu štetu materijalima elektrode i elektrolitu, u konačnici drastično skraćujući vijek trajanja baterije i potencijalno stvarajući latentne sigurnosne opasnosti.
Kada je potpuno napunjen, velik broj atoma litija deinterkalira s pozitivne elektrode i migrira na negativnu elektrodu. Ovo ostavlja materijal pozitivne elektrode u visoko oksidiranom stanju, uzrokujući nagli pad u stabilnosti njegove strukture kristalne rešetke. Održavanje ovog stanja tijekom duljeg razdoblja izravno dovodi do pucanja i usitnjavanja čestica pozitivne elektrode, izazivajući trajno smanjenje kapaciteta baterije. Istodobno, kada je potpuno napunjen, razina interkalacije litija na negativnoj elektrodi približava se zasićenju. Ako je temperatura okoline za pohranjivanje povišena, litijevi ioni su skloni taložiti se na površini negativne elektrode, tvoreći igličaste-litijeve dendrite. Ovi dendriti nastavljaju rasti i na kraju mogu probušiti unutarnji separator, izazivajući unutarnji kratki spoj. To zauzvrat dovodi do bubrenja baterije i pregrijavanja, au teškim slučajevima predstavlja značajan rizik od požara. Nadalje, visoki napon povezan s potpuno nabijenim stanjem ubrzava oksidativnu razgradnju elektrolita; plinovi i nečistoće nastale tom razgradnjom povećavaju unutarnji otpor baterije, čime se dodatno pogoršavaju problemi degradacije kapaciteta i bubrenja.
Optimalna strategija za skladištenje litij-ionskih baterija usredotočena je na stabilizaciju njihovog kemijskog stanja i usporavanje internih reakcija. Konkretno, treba se pridržavati sljedećih ključnih smjernica:
Prvo i najvažnije, strogo kontrolirajte razinu napunjenosti tijekom skladištenja. Glavne litij{1}}vrste ionskih baterija-kao što su ternarni litij i litij željezo fosfat (LiFePO4)-najbolje je pohraniti unutar umjerenog raspona napunjenosti od 40% do 60%. Unutar ovog raspona kemijsko stanje elektroda je najstabilnije; to sprječava-oštećenje izazvano stresom uzrokovano visokim naponom, dok se istovremeno izbjegava pasivizacija negativne elektrode koja može narušiti naknadnu izvedbu punjenja i pražnjenja-koja se obično događa kada razina napunjenosti padne ispod 20%.
Ako baterija treba ostati u stanju mirovanja dulje vrijeme, preporuča se prvo je napuniti do približno 50% prije isključivanja napajanja i pohranjivanja; baterija se ni pod kojim okolnostima ne smije pohraniti dulje vrijeme u nisko{1}}napunjenosti (ispod 20%).
Temperatura skladištenja još je jedan kritičan faktor; idealno okruženje je hladan, suh prostor održavan na temperaturi između 0 stupnjeva i 25 stupnjeva. Visoke temperature (iznad 35 stupnjeva) drastično ubrzavaju unutarnje kemijske reakcije unutar baterije, što dovodi do brzog pada kapaciteta. Nasuprot tome, dok niske temperature (ispod 0 stupnjeva) mogu privremeno usporiti te reakcije, one uzrokuju privremeno povećanje unutarnjeg otpora baterije i potencijalno mogu oštetiti elektrolit, čineći takve uvjete neprikladnima za dugo-pohranu.
S obzirom na to da litijeve baterije doživljavaju blagi stupanj samo-pražnjenja čak i kada su u stanju mirovanja, preporučuje se da se za uređaje namijenjene-dugoročnom skladištenju-kao što su električna vozila ili sustavi rezervnih baterija-preostala razina napunjenosti aktivno provjerava jednom svaka 1 do 3 mjeseca. Ako razina napunjenosti padne ispod 40%, treba je odmah ponovno napuniti do raspona od 40% do 60% prije nastavka pohrane.
Dodatne mjere opreza za skladištenje uključuju: održavanje suhog okoliša kako bi se spriječilo oštećenje od vlage ili korozivnih plinova; zaštita baterije od fizičkog oštećenja kao što je gnječenje ili udarac; i strogo suzdržavanje od neovlaštenog rastavljanja baterije ili modificiranja njezinog zaštitnog sklopa, budući da to može ugroziti sigurnosne mehanizme baterije i stvoriti značajne sigurnosne opasnosti.
